Biblija je osebujna knjiga. Prevedena na više jezika od bilo koje druge knjige, tiskana u više primjeraka od bilo kojeg drugog tiskanog djela, u posjedu više ljudi od bilo čega drugoga. Biblija je postala uobičajenim kulturnim simbolom, neizbježna prisutnost svojstvena našoj kulturnoj povijesti i religijskom identitetu. Stoga će nas možda iznenaditi saznanje da i pored sve svoje popularnosti, Biblija se često pogrešno razumije, ponekad čak i od strane svojih najvatrenijih štovatelja, a njene interpretacije su često puta bile razlogom žestokih, čak zajedljivih debata. U kontekstu crve, ova se situacija često doživljava kao razlog za različite doktrinalne stavove; na temeljnoj razini, poteškoće u interpretaciji Biblije su uglavnom iz razloga tzv. "hermeneutičkog jaza", odnosno kulturnih, zemljopisnih, vremenskih i lingvističkih razlika koji razdvajaju stare tekstove od njihove suvremene publike.
Ove uvodne riječi mogu nas voditi k zaključku da je rješenje za nesigurnost interpretacije u izobrazbi o "tajnama" hermeneutke. Pretpostavka bi bila da oblik a također i vrijednost interpretacije koja se predlaže zavisi od sposobnosti pa čak i imaginaciji čitatelja/interpretatora da sam premosti hermeneutički jaz. No, čim netko kroči putem ove izobrazbe, on/ona odmah otkriva da su u uporabi nekoliko hermeneutičkih modela i različitih metoda čitanja. Ova metodološka raznolikost ponekad se smatrala problematičnom, a tijekom godina različite škole interpretacija raspravljale su o validnosti njihovog pristupa Bibliji naspram drugih ponuđenih modela. Osobno, sklon sam mišljenju da je sama narav teksta s kojim se suočavamo takva da traži prihvaćanje eklektičnog interpretativnog stava. Taj stav, smatram, podjednako uzima u obzir višeslojnu narav Biblije dopuštajući joj da relevantno progovori u raznolikim kontekstima gdje se prima.
Jasnije, Biblija je istinska literarna gozba—ona sadrži mnoštvo žanrova i stilova, posjeduje visoku razinu literarne umjetnosti i obiluje začuđujućim literarnim efektima. Još više, Biblija je dobila svoj sadašnji oblik prenoseći se od generacije na generaciju tijekom dugog vremenskog perioda u kompleksnom procesu mješovitog autorstva, prijevođenja, pisanja tekstova, njihova čuvanja, i interpretacije. Stoga mi se čini da u cilju razumijevanja poruke Biblije moramo poći od pitanja kakva je narav teksta, odnosno kako je taj tekst nastao, koja je njegova literarna vrijednost i koje je njegovo teološko značenje jer točno tu, u pretpostavkama koje imamo glede biblijskog teksta, nastaje i značenje koje tom tekstu pridajemo. Polazeći od toga, zastupat ću stav da je uključivanje različitih pristupa u interpretaciji pozitivno; kako će biti pokazano u poglavljima koja slijede, različite metodologije ističu različite aspekte teksta. Zato problem predstavljen "hermeneutičkim jazom" neće se moći nadići pronalaženjem ispravne metode, već primjenom različitih metoda unutar istoga teksta i izvlačenjem njegovih značenja iz tako uspostavljenog dijaloga. Ovaj put, vjerujem, predstavlja pristup biblijskoj interpretaciji koji ima potencijal premostiti hermeneutički jaz u korist suvremene publike.
Nema sumnje da se, pored već rečenog, još puno toga može reći. Ipak, moj cilj ovdje nije doprinos nebrojenim metodološkim debatama o kojima se i drugamo može čitati, već iskorak iz teorije k praksi koji može značajno doprinjeti diskusiji; točno to jest cilj ove knjige.
U nastavku ću ponudit četiri eseja – svaki koristi različitu metodologiju, a o njima sam već govorio. Svaki esej je nastao kao samostalan tekst – nisam ih pokušavao međusobno povezati. Ipak, svi su oni dio ove knjige točno stoga što ističu različite aspekte biblijskog teksta i ilustriraju metodološke alate u interpretaciji biblijskog teksta. Kratki komentari o metodi koja je upotrebljena u svakom od eseja nalaze se u uvodnim dijelovima tekstova i u zaključku knjige, u kojme ću se kratko osvrnuti na vježbu koja je ovdje ponuđena.
