POZDRAVNI GOVOR LJUBOMIRA BARBARIĆA SAVETNIKA PREDSEDNIKA SAVEZNE KOMISIJE ZA NUKLEARNU ENERGIJU

Drugarice i drugovi,

Predsednik Savezne komisije za nuklearne energiju upućuje svim učesicima ovog značajnog simpozijuma svoje najlepše pozdrave i želje za što bolji i veći uspeh u radu.

Savezna komisija za nuklearnu energiju, po svojoj službenoj dužnoti dala je inicijativu i preko osnovnih nuklearnih instituta provodila prve korake i preduzimala mere u oblasti zaštite od jonizuućih zraćenja. Taj rad je započet u nuklearnom institutu "Boris Kidrič" u Vinči već 1951. godine u vezi sa radom prvih akceleraorskih mašina i izvora zračenja i nastavio se do današnjih dana i . ostalim nuklearnim institutima u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani.

Savezna komisija za nuklearnu energiju već godinama finansira u granicama mogućnosti kroz sklopljene istraživačke ugovore sa nuklearnim i vannuklearnim institutima istraživačku delatnost vezanu za zašiitu od jonizujućih zračenja, kao i razvijanje i osvajanje nuklearne instriunentacije potrebne u te svrhe.

Sigurno je da su u toj oblasti dosegnuti odredjeni rezultati, koji će se sagledati kako kroz rad ovog simpozijuma tako i kroz prikaz izložbe koja se ovom prilikom organizuje.

Jugoslovensko društvo za radiološku zaštitu ovim simpozijumom želi upoznati ne samo naučnu i stručnu nego i ostalu javnost naše socijaističke društvene zajednice sa problematikom zaštite od jonizujućih zraćenja i aktivnošću koja je razvijena i koja se razvija u našoj zemlji u cilju njenog rješavanja.

U doba u kojemu živimo, u savremenom svijetu u kojemu radimo i djelujemo, radni čovjek se susreće svakog dana sa sve većim brojem potencijalnih izvora opasnosti, koja predstavljaju razni izvori jonizujućih zraćenja počev od prirodnog zračenja neposredno okolina, pa preko rentgenskih medicinskih aparata, raznih akceleratorskih mašina, radioaktivnih izvora i otpadaka, nuklearnih reaktora, istraživačkih laboratorija velikih nuklearnih elektrana, pa konačno do radioaktivnih atmosferskih padavina poslije izvršenih nuklearnih eksplozija.

Radni čovjek je suočen sa takvim opasnostima, koje postaju svakim danom sve veće i zbog kojih mora već danas razmišljati kako da od njih očuva i sebe i svoje potomstvo. Očuvati se uspješno može samo onda, ako upozna njene uzroke i posljedice, kao i mjere koje treba da preduzme pred samom opasnošću i u toku njenog postojanja.

Ovaj sitrpozijum kao i ranije održani i oni koji se kasnije predvidjaju imaju da doprinesu tom cilju.

Savezna komisija za nuklearnu energiju pomažući organizovanje ovakvih simpozijuma želi kroz njih da dobije kritičke stavove najpozvanijih naučnika i stručnjaka, koji se ovom problematikom bave, kao-i da kroz njihovu diskusiju i zaključke simpozijuma dobije nove sugestije i predlože što treba dalje još uraditi u ovoj oblasti.

Savezna komisija za nuklearnu energiju će i dalje u okviru njene nadležnosti razvijati i pomagati istraživački i razvojni rad u ovoj oblasti, tim prije što pripremajući se na izgradnju prve nuklearne elektrane mora rješavati i čitav niz problema koja su vezani za zaštitu od jonizujućih zračenja radnih ljudi i prirode njene bliže i dalje okoline.

Završavajući moju riječ želim još jednom pun uspjeh radu ovog simpozijuma.